PPP // Svi kad čuju taj “punk”, odmah dobijemo “odje…”

Dana 28.03. održan je treći po redu festival po imenu “Punkom protiv pedofilije”, ili kraće, PPP. Još od samog starta, osjećala se punku specifična sirova energija, koja je u valovima odašiljana s pozornice gdje su nastupali bendovi Paddy’s Allstars, Eksodus, Plan B, Đubrivo, Motus, i tako sve do posljednjeg atoma snage koji je izvukao Pigsty & The Barrel Squad. No, za potpunu atmosferu pobrinula se i publika, koja je primljenu energiju istom mjerom uzvraćala izvođačima. Manji problemi s zvukom zaboravljeni su jer rijetko tko je samo stajao i slušao koncert, a da nije pjevao, ili sudjelovao u šutki (šutka, pogo, mosh – kako god vam drago :) ). Bendovi su dali stvarno sve od sebe, kako izborom pjesama, tako samom strašću kojom su ih izvodili. No, da dalje netupim o ovom događaju jer imam samo pohvale o njemu, evo vam intervjui organizatora koji su na svoja leđa preuzeli najzahtjevniju ulogu u svemu…Intervjui su s Monikom pri početku koncerta, i skupljanje dojmova od Bojana i Jelene na kraju koncerta.

Intervju: Bubi [pljuga.com] & Monika [organizacija PPPa]

BUBI // Za početak, ime, i zašto ovo?

MONIKA // Zovem se Monika. Zašto ovo? U biti, inicijativa postoji u glavama svih nas već neke tri godine, a prije godinu i pol smo odlučili konačno nešto napraviti. Prvo smo pokrenuli postupak da osnujemo udrugu kako bi mogli djelovati, i započeli s prvim koncertom na kojem je bilo malo ljudi, do 300 najviše, ali smo mi bili presretni s uspjehom. Krećemo od malih stvari, ali pokušavamo napraviti puno.

ppp-28-mart-11

BUBI // Zašto baš “Punkom protiv pedofilije”?

MONIKA // U biti, to nema baš neko direktno značenje nego više onako malo preneseno zato što, kao prvo, želimo pomoći djeci, na bilo koji način želimo taj aktivizam na neku novu razinu podići. Ne želimo samo pričati, želimo nešto napraviti. A zašto punkom? Želimo nešto napraviti i za ovu scenu. Uvijek je bila punk scena relativno loša, a u zadnjih par godina još gora. Želimo da se događaju koncerti, punk koncerti, a ujedno i pomažemo djeci, i ja mislim da je to ugodno s korisnim. Spajanje punk scene i pomaganje djeci. Ne mora biti samo zlostavljanoj, može biti u bilo kojem obliku. Pedofilija je loša, ali mi želimo da se pomogne djeci bila ona zlostavljana, napuštena…

ppp-28-mart-10

BUBI // Da se ne zanemaruje, da se čuje.

MONIKA // Da. Mislim, ako se može pomoći na neki način… Umjesto da se da za cugu ili tako nešto, odvoji se jedan dio novaca za dječje cipelice ili jaknice, ili tako nešta. To će njima ipak puno značiti u domovima.

BUBI // Znači, ovo je treća godina…

MONIKA // Treća godina ideje, ali godina i pol baš aktivnog djelovanja. Radimo dva puta godišnje koncert otprilike, ali uključiti će se i neki drugi projekti u to, tako da neće biti samo punk protiv pedofilije koncert, to jest festival, jedini pod etiketom PPP-a, nego će se raditi još par koncerata pod svim tim…

BUBI // Baš to me i zanimalo, dali će biti na primjer nešto tipa rock protiv pedofilije…

MONIKA // Paaa, s vremenom mislim da će naziv definitivno ostati isti, ali će se uključiti i drugi žanrovi, i raditi će se čak i neki drugi koncerti, malo s nekom drugom tematikom, tipa da pomaknemo na neku višu razinu ženske vokale u punku. I tako, za sada je sve u planu, i tražimo neke sponzore…

ppp-28-mart-09

BUBI // I to me zanimalo. Znači, posječenost je ok, a kako sponzori gledaju na to? Znam i sam, čim se spomene punk ili u ikakvoj vezi s rockom, malo bude, ono, “hahaha”…

MONIKA // Da, žalosno je što do sponzora ful teško dolazimo. Recimo, za sada mogu izdvojiti “Tiskaru Zagreb” koja nam je svaki puta donirala plakate kakve smo god htjeli, koje god veličine, i isto tako i za karte, i stvarno njih moram, moram ih pohvaliti, stvarno nam pomaću od prvog koncerta. A što se tiče ostalog, sramota je što se Ministarstvo kulture nije ni samoinicijativno ni uopće javilo da nam pomogne. Grad? Ništa, nula bodova. Svi kad čuju taj “punk”, odmah dobijemo “odje…”, ali nadam se da će s vremenom, kad to poraste i kad vide ljudi da ne radimo nešto bezveze i ne trpamo lovu sebi u džep, da će se uključiti i oni u to i pomoći nam.

ppp-28-mart-08

BUBI // I još me nešto zanimalo – organizatori. Kako je uopće došla ta ideja? Vas je troje…

MONIKA // Da, za sad nas je malo. Bojan i ja, recimo, preuzimamo najveći rizik što se tiče cijelog koncerta, ali još od prvog koncerta do sada ima puno ljudi koji su nam pomagali cijelo vrijeme. Rade besplatno, volontiraju i na koncertima. Od njih imamo dosta veliku podršku tako da u svakom trenutku ako trebamo neku podršku dobit ćemo je od naših frendova, prijatelja, ljudi koji to podupiru.

BUBI // Znači, dobro je krenulo, i neka tako i nastavi.

MONIKA // Baš to, dobro je krenulo i neka se samo nastavi, neka bude veće, neka bude sve više love za djecu, i tražimo sponzore koji neka nam se slobodno jave.

BUBI // Pljuga će vas uvijek spomenuti.

MONIKA // Hvala.

BUBI // Hvala i tebi.

ppp-28-mart-07

ppp-28-mart-06

BUBI // Evo, ovako, bez pitanja osim jednog – tvoje ime lijepo da kažeš da napišem, i samo mi reci sve o večeras što bi želio reći.

BOJAN // Baš si mi olakšao.

BUBI // Mogu ti pojednostaviti da ti postavim neka pitanja, ali ja sam čuo da si ti toliko pun dojmova da ono… Ili to nije bila istina?

BOJAN // Dakle, moje ime je Bojan. Dojmovi? Pa ne, ja sam sretan. Ja sam sretan da je ovako nešto uspjelo zaživjeti. Scena koja je kod nas totalno u rasulu… Ali zbilja je, zbog frakcija, koje umjesto da… Mali smo, slabi smo, guze nas i mediji koji umjesto ne podupiru, i… Ma, sve znaš. Da je uspjelo nešto zaživjeti, da su ljudi jednostavno pokazali dobru volju doći, da im nije smetalo što nisu “samo” punk bendovi i što nisu samo metal bendovi i što je zbilja bilo i mladih i starih, i što su prepoznali da je napokon taj aktivizam rockerski s nekakvim smislom, da nije da samo valjamo parole. “Hrana a ne oružje, oružje a ne veće oružje”, i tako dalje. Znači, da su ljudi spojili taj aktivizam i dobar provod, i da su na kraju napravili dobru stvar.

ppp-28-mart-05

Jer ja cijelo vrijeme govorim o te tri stvari – o sceni, o bendovima koji ulažu enormno mnogo truda, koji ulažu enormno mnogo vlastitog novca, koju u Hrvatskoj nemaju nikakvu platformu, nemaju nikakve diskografske kuće koje bi isfuravale metal ili punk bendove… Nema časopisa kao što je bio “Polet” u 80-ima, koji bi podržavao scenu, ne samo glazbenu, nego i književnu i kazališnu. Znači, mladu alternativnu scenu. Serviraju se uporno jedne te iste rafinirane kopije kopija kopijinih kopija, i nigdje ne nazirem ni imalo volje da netko podrži napokon te ljude, koji rade nešto što vole, koji daju maksimalno od sebe. Znači, to je prva stvar, ta scena koja je kod nas u totalnom rasulu. Za deset godina ovdje uopće neće biti alternative. Bit će metal, koji će kopirati metal, i uopće neznam kako će to završiti… Pa pogledaj slovensku scenu recimo… Mislim… Ma meni je to žao. 

ppp-28-mart-04

Druga stvar je bila napraviti dobro djelo. Znači, pomoći nekome, ukazati na neki problem, ukazati na to kad ti upišeš nešto na tražilicu da dobiješ nebrojen broj stranica dječje pornografije. A o tome nitko ne vodi računa na jednoj razini da se o tome nešto poduzima. Je, postoje inicijative, ali, mislim… Ja sad, u roku 15 minuta mogu dobiti pedofilski pornografski materijal, a to može i dijete od 12 godina, koje će to napraviti iz znatiželje. Jedna, ono, devijacija, notorna devijacija koja prešutno prolazi zato što ima ogroman broj ljudi koji su bolesni, ali dovoljno inteligentni da nebudu uhvaćeni.

I treća stvar, što nam nije uspjelo, da se ljudi druže bez agresije, pod jednim humanitarnim motom, koji bi ljude smirio da se ne tuku, da se ne grizu, da se ne žvaču međusobno. Ali nismo uspjeli, i dalje se ekipa tukla, gađala flašama, grebla i grizla.

ppp-28-mart-03

BUBI // Koliko god netko dao truda, i dalje će biti onih pojedinaca koji će izazvati sve, tako da…

BOJAN // Meni je žao, ja sam puno putovao po vani, i radim za strane agencije i znam kako vani izgledaju koncerti. Da se ja u stranom gradu, gdje sam stvarno stranac, osjećam potpuno sigurno na festivalu ili koncertu, i mogu uživati u glazbi, dok doma, gdje poznajem veći broj publike se osjećam potpuno nesigurno i treba mi 10 zaštitara da me ne ubije netko. Ali to je taj hrvatski jal.

BUBI // Ali i ovo je početak.

BOJAN // Početak, da. Mi planiramo ovu inicijativu širiti. Osim ovakvih humanitarnih festivala, proširiti i na kazalište i na literalne sekcije koje bi se bavile određenim temama. I na radionice gdje bi ljudi mogli za malo novca mogli saznati, dobiti nekakva znanja. S druge strane, ekipa koja svira, koja gladuje, mogla bi svoje znanje, svoje sviračko iskustvo prenijeti nekome drugome, od toga i zaraditi i od toga živjeti. Jer kod nas je “Što ti radiš?”, i onda ti kažeš “Sviram”, “Ali da, što radiš?”. U Švedskoj, recimo, nas trojica da imamo bend, dobivali bi od države subvenciju, da se time bavimo, da napredujemo. Naravno, mi moramo polučiti nekakve rezultate. Ali, Švedska, nordijske zemlje su napravile od metala izvozni proizvod, autentičan za njihov kraj. Zato što ulažu u to. Meni je potpuno iluzorna ideja da će kod nas netko ulagati u mlade bendove. A bend je savršena stvar zbog toga kad se ljudi skupe, i kreiraju nešto zajedno, i to ih veseli, i onda to podijele s publikom, i kad se ta interakcija stvori, to… To je odnos koji je iznad materijalnog i koji je iznad općenito tih nekih stvari u kojima smo mi zaglibili.

I tu su nažalost Bojana pozvale organizatorske dužnosti, no zato je priču dovršila Jelena, koja je isto zbog tjeranja ljudi van na žalost morala biti kraća…

ppp-28-mart-02

BUBI // I, koji su tvoji dojmovi? Što sam i Bojanu postavio pitanje, jednostavno mi reci ime, i sve što želiš reći o večeras.

JELENA // (mljac-mljac…) Eto, šta je meni bilo dobro večeras. Prvo mi je bilo što nam se odazvalo stvarno puno ljudi, a prije godinu dana smo krenuli sa 200 ljudi. Radi se o tome da je ovo postalo fakat nešto što je ljudima ok i to mi je najbolje od svega. Što je sve dobro prošlo, cijela organizacija, i što ćemo djeci darovati dosta novaca. Imaš još kakvo pitanje?

BUBI // Ma nemam pitanja, želim samo čuti dojmove.

JELENA // Mislim, mi smo svi sad na adrenalinu, uzbuđeni, i zato kaj smo tu već preko 12 sati, oko 18 sati sam tu. Mislim, Pauk. Ja sam gledala u Pauku Hladno pivo sa 15 godina, a sad sam organizirala koncert u Pauku… Neznam, to mi je, onak, stvarno…

ppp-28-mart-01

BUBI // onda ovako, neka razmišljanja. Kamo će ovo dalje ići?

JELENA // Što više. Što bolje i što više, svaki puta.

Eto, toliko. To su njihova razmišljanja i dojmovi. A šta meni drugo preostaje nego svima vama od sveg srca preporučiti da dođete sljedeći puta. Ne sluša vam se punk? Kupite kartu i poklonite je nekome tko će rado doći, jer osim što ćete toj osobi priuštiti dobru zabavu, istovremeno ćete i učiniti dobro djelo. Jer nemaju svi sreće, a praviti se da se neke ružne stvari nedogađaju nije puno bolje nego raditi ih. Pohvale inicijativi, pohvale organizatorima, pohvale bendovima, i naravno, pohvale publici. Pozdrav, i vidimo se opet!

Sluzbeni web PPP festa: http://www.myspace.com/rockomprotivdjejepornografije

[foto: preuzeto sa sluzbene myspace stranice festivala]

VN:F [1.9.20_1166]
| GLASOVA 0 | Dobar Artikl Ili Ne? Reci Nam, Budi Svoj!

denis vidmar-plavi

Rodjen 27 januara 1983 godine u Zagrebu. Petrova bolnica. Odrastao u Velikoj Kladusi (BiH), Tianjin & Beijing (Kina), Saigon (Vietnam). 1999 dosao u Kanadu. Trenutno zivim u London, Ontario, Kanada - studiram Politicke Nauke. Za vise info, molim da mi se javite.

You may also like...

15 Responses

  1. eddo says:

    jos gora cinjenica je da i sponzori slusaju folkerske stvari… :-) nazalost klasa papaka je dozivjela emancipaciju, samo me interesuje sto rock vise nije tako zarazan kao taj turbo folk?!

    • Kada se pocnu praviti “pjesmice” o “realnom” zivotu koji se danas prakticira … ukratko ,nema vise revolucije, nema vise romantike sada je jedini princip “Kod tebe su jos uvijek moje gacice!!” – i po tom istom dovoljan je cinge-cang ritam muzike …

    • Bubi says:

      previse je sad zanrova i svega, i ljudi se ili pogube, ili drze necega ko pijan plota… nekima jednostavno odgovara ta jednostavnost i teksta i izvedbe… dok neki “strcnu” u hlace kad se prisjete kako im je dobro bilo na unpluggedu od majki… 😛

    • ja mislim da ljudi koji slusaju rok slusaju vise od same koncepcije ajmo se napit i slusat i razbijat..nekako kad gledam nas, mi ipak ‘slusamo’ tu muziku u smislu koncepciju pjesme itd…

      ovo drugo je udri i vozdra

    • ja to ne bih nazvao jednostavnoscu ali ‘ajde bit cemo kulturni :D:D… a Denise negdje sam cuo i nesto tipa :” Ti imas kcerku i ona je zenskooo” – sta bi tek bilo da ima kcerku i da je musko :D:D…

  2. čedo :D says:

    a pohvale djevojkama na garderobi niš? haha

  3. Bubi says:

    eh, da pratis malo, vidio bi da se kod nas trosi na blindirane aute, wc-e iz buducnosti, astronomski skupe tramvajske stanice, i naravno, satove :)
    ja nazalost pratim jer to snimam na vijestima, inace… jao…

  4. “…Da, žalosno je što do sponzora ful teško dolazimo…….Grad? Ništa, nula bodova. Svi kad čuju taj “punk”, odmah dobijemo “odje…”,…….”

    Sramota! Bandicu izgleda lova treba za druge stvari..

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *