Do početka Domovinskog rata malo je ljudi znalo da se u Županji godinama svira i sluša dobar rock and roll, i to u onoj tvrdoj, hard rock inačici. Dolaskom rata, kada je opća opasnost postala svakodnevnica Županje, grupa mladih ljudi iskoristila je tu sintagmu da skrene pozornost na svoj grad i da istovremeno pokaže kako u Županji ne samo da se brani Hrvatska, već se, bez obzira na strahote ratnih pustošenja, živi, radi i nadasve, stvara dobra glazba.

Nekolicina nadahnutih Županjaca koji u sastavu tamošnje 131. brigade, Slaven Živanović-Žiža i Pero Galić u jeku rata 1992.g. snimaju svoj prvi materijal naslovljen «OPĆA OPASNOST», koji sadržava osam pjesama domoljubnog karaktera i jednu ljubavnu. Pridružuju im se Igor Kolić na bas gitari, Silvio Soljačić na gitari, Eugen Nemet na bubnjevima i formirana je skupina «OPĆA OPASNOST». Nažalost, prvi materijal nikad nije izašao iz lokalnih okvira i nakon objavljenog materijala grupa 1993.g. naznačuje ambicioznije poteze i objavljuje 1994.g. svoj prvi oficijelni album «TREBA MI NEŠTO JAČE OD SNA».

Na mjesto Eugena u bubnjarsku stolicu sjeda Ranko Šlibar, produkciju potpisuje Marijan Brkić-Brk, a pjesme «Jednom kad noć» i «Treba mi nešto jače od sna» zauzimaju ubrzo visoka mjesta na tadašnjim Hrvatskim top-ljestvicama.

Nakon toga dolazi na red i «AMERIKA». No, 1995 godine, uoči njenog snimanja gitarist Silvio Soljačić napušta grupu. Glazbu i riječi pišu kao i na prethodnom Mario Vestić i Žarko Fabek-Febo koji potpisuje i produkciju. Pjesma «Njene sjene» pobire nagrade publike na «Arenafest 95» zbog čega se nije mogla naći na spomenutom izdanju. Grupa ubrzo uvodi osvježenje u postavu, Vlado Soljačić – Sojka na gitari i Branimir Jovanovac – Bani sa klavijaturama.

Te 1995.g. u vrijeme «Oluje» rat u Županji se nastavlja i ne zaobilazi «Opću opasnost» ni ovaj put, koja poseže još jednom svoje najjače oružje i proizvodi mini-materijal pod nazivom «VRIJEME JE ZA GROM». Grupa ponovno ulazi u studio 1996. g. i počinje rad na svojem novom projektu koji konačno dovršava 1997.g. pod naslovom «RUSKI RULET».

Po drugi put se za vrijeme snimanja predaju bubnjarske palice, ovaj puta ih od Ranka preuzima Josip Kamenski – Kameni. Materijal koji je tada napravljen rezultat je angažmana cijele grupe, Maria Vestića koji je skladao i pisao glavninu pjesama i produkcijskog angažmana Deana Oreškovića-Kloa. «Mjesečar» sa tog albuma postaje pobjednička pjesma «OSFEST-a» 1998.g. Uspješna je bila i kombinacija sa «Najboljim Hrvatskim tamburašima» i pjesmom «Rastaviše i nas dvoje» kojom osvajaju prvu nagradu na festivalu «Zlatne žice Slavonije» i himnom «Olimpijci» sa istoimenom navijačkom skupinom županjskog NK «Graničar».

Nakon svih previranja na estradnoj sceni u to vrijeme grupa ne iznalazi kvalitetnije rješenje za svoju egzistenciju sviranjem rock glazbe. Kako ne želi promijeniti svoj glazbeno-stilski izričaj, započinje vrijeme njihove kreativne stagnacije i napokon, nakon kratkog razdoblja i sviranja u četveročlanoj postavi, grupa nestaje sa Hrvatske estradne scene. Sve do danas, kada su ponovno okupljeni u svojoj izvornoj i najkreativnijoj postavi, pokušaj reanimiranja «Opće opasnosti» je iz razloga, što ni nakon toliko godina, publika koja ih voli, nije zaboravila uporno spominjati njihovo ime i njihove pjesme. Sve ovo što dolazi je zbog njih,

Veliko im HVALA od hard rock sastava Opća Opasnost! // [biografija preuzeta sa sluzbene stranice benda]

Diskografija

The Best Of [2009]
Opća Opasnost [1993]
Treba mi nešto jače od sna [1994]
Vrijeme je za grom [1995]
Amerika [1995]
Ruski Rulet [1997]

Audio: Macka // Album: Amerika [1995]

Video: Uzalud sunce sja

http://www.opca-opasnost.com

Pips, Chips & Videoclips jedinstvena su pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni; istovremeno stilski raznovrsni, tematski provokativni i vizuelno atraktivni – pravi su primjer modernog pop sastava. Velika karijera ovog benda mogla se naslutiti već po prvom pojavljivanju u javnosti, 1992., kada je njihov nastupni singl, navijačka himna “Dinamo ja volim” (nastala na tragu tradicionalne “You’ll Never Walk Alone”), srušio sve rekorde slušanosti i postao neprikosnoveni hit godine. Riječ je o pjesmi koju kritičari s pravom nazivaju hrvatskom inačicom glasovite “Anarchy In UK” Sex Pistolsa, o autentičnoj urbanoj himni čiji buntovničniki karakter podgrijava dugogodišnja borba navijača “Dinama”, Bad Blue Boysa, da svom klubu vrate staro ime. Vrijedi spomenuti i to da “Dinamo ja volim” u svih sedam i pol godina svog postojanja ni jednom nije emitiran na državnim TV i radio programima.

Veliki uspjeh debitantskog singla bio je u prvim godinama karijere Pipsima više teret negoli blagoslov. Diskografska industrija u ratnim uvjetima nije imala ni snage ni mogućnosti materijalizirati ogromnu popularnost jedne pjesme nepoznatog benda, a prešutni bojkot državnih medija i stalni politički presing onemogućavao je širu koncertnu aktivnost. Ipak, nastupni je album “Shimpoo Pimpoo”, izdan krajem 1993., ostavio dobar zalog za budućnost. Stilski krajnje raznovrstan materijal, u rasponu od kabaretskog popa do žestokog punka, iznenadio je i zbunio mnoge; trebalo je vremena da se publika navikne na eklektičan autorski stil benda, karakterističan većini kvalitetne pop glazbe devedesetih. Širok raspon utjecaja Pips, Chips & Videoclips nikada nisu skrivali, i ta je karakteristika, uz specifičnu Ripperovu poetiku, do danas ključna u prepoznavanju vrijednosti benda. Iz početne faze vrijedi zabilježiti i nastup iz rujna 1993., kada su Pipsi, na izričit zahtjev legende hrvatske estrade Miše Kovača, nastupili kao njegova predgrupa na huminatarnom koncertu pred 40 tisuća ljudi na splitskom “Poljudu”.

Slijedeće dvije godine obilježila je bogata kazališna aktivnost benda; 1994. je Satiričko kazalište “Kerempuh” iskoristilo dobar dio materijala sa “Shimpoo Pimpoo” kao glazbenu podlogu hit-predstave “Dobro došli u plavi pakao” Borivoja Radakovića, dok godinu dana kasnije Pipsi rade soundtrack za rock-dramu “Mafija!” u Zagrebačkom kazalištu mladih. Takva se sprega popa i teatra u oba slučaja pokazala vrlo uspješnom, donijevši i glumcima i bendu širi krug publike. U prosincu 1995. Pips, Chips & Videoclips objavljuju svoj drugi album, “Dernjavu”, iznimno zrelo i kvalitetno ostvarenje, kojim bend osvaja i dotad mu nedostupne dijelove Hrvatske, te započinje proboj na susjedna tržišta Slovenije i Bosne i Hercegovine. Ova produkcijski i autorski superiorna ploča lakoćom osvaja hrvatsku inačicu “Grammya”, diskografsku nagradu “Porin” za najbolji alternativni album 1996. Trijumfalni koncertni nastupi tijekom proljeća i ljeta 1996. označuju definitivni dolazak Pipsa na sam vrh hrvatske rock hijerarhije. U rujnu 1996. grupa postaje glavni promotor proizvoda nizozemske tvrtke “Duyvis” na hrvatskom tržištu.

“Dernjava” je Pipsima postavila visoke standarde za slijedeći projekt, i taj je izazov spremno dočekan. “Fred Astaire”, sniman u proljeće 1997. na obroncima Učke, a miksan tog ljeta u Ljubljani, dočekan je u hrvatskoj javnosti kao apsolutni kreativni trijumf benda, s jednakim oduševljenjem publike i probirljivih kritičara. Moderna produkcija, agresivna svirka, čisti jezik ulice i nesumnjivo najveća politička angažiranost zabilježena na hrvatskoj sceni do sada bili su razlog podizanju velike medijske prašine. Izlazak albuma u listopadu ‘97. pratila je i prva autorizirana biografija jednog hrvatskog rock benda, knjiga “Dugi vikend u zemlji čudesa”. Zvaničnu koncertnu promociju “Astairea” u zagrebačkom kazalištu “Gavella” mediji su proglasili najboljom “živom” predstavom benda u karijeri i jednim od najdojmljivijih rock događaja u Hrvatskoj uopće. Treća ploča Pips, Chips & Videoclips gotovo je u svim anketama na kraju 1997. osvojila prvo mjesto, a ukus publike potvrdila je i prava žetva nagrada 1998.; četiri novinarske rock nagrade “Crni mačak” (za rock album, spot “Sex u školi”, pjesmu “Sex u školi” i vokalnu suradnju s Darkom Rundekom u “Plači”), potvrdila su i dva “Porina”, onaj najprestižniji – za album godine te za najbolju vokalnu suradnju. Potpuni trijumf “Freda Astairea” spektakularno je proslavljen u proljeće ‘98., na solo koncertu pred tri tisuće ljudi u zagrebačkom Domu sportova. Pipsi su, uz pet iznimno uspješnih spotova, svoju ulogu u vizuelnim medijima te godine zaokružili pojavljivanjem na soundtracku cijenjenog filma Gorana Rušinovića “Mondo bobo”, s pjesmom “Mrtav čovjek”.

Pips, Chips & Videoclips svojm karijerom pokazuju kako je moguće izdići se iznad uskih okvira sredine u kojoj su nastali i stvarati glazbu i “predstavu” oko nje na svjetskoj razini. Riječ je o bendu koji profesionalnost uzima kao svoj “modus operandi”, uvijek spremnom ispuniti očekivanja publike, bez obzira na okolnosti. Te im je godine i sama publika zahvalila na takvom pristupu, dodijelivši im “Crnog mačka” za najbolju live-izvedbu.
U studenom 1999. izlazi i njihov četvrti album “Bog”, kruna njihovog dosadašnjeg rada i pravi pozdrav odlazećem tisućljeću. Sniman, miksan i masteriran u jednom od najboljih europskih studija, “Tivoli” u Ljubljani, “Bog” je jedan od najvažnijih domaćih albuma desetljeća koji s lakoćom osvaja dva “Porina” (najbolji rock album i najbolje likovno oblikovanje) i četiri “Crna mačka” (najbolji rock album, najbolji rock izvođač, najbolja produkcija i likovno oblikovanje). Slijedi i glasovita turneja “Fenomenalan dan” po kazalištima u osam najvećih hrvatskih gradova.

U dvijetisućitoj bend je u medijima prisutan uglavnom zahvaljujući glasinama o raspadu, zbog odlaska dvojice njegovih članova, Kralje i Tiće. No, već u prosincu glasine su posve demantirane, kada na nastavku turneje “Fenomenalan dan” gitarist Nikola Radman, poznat po radu s Urbanom, ulazi u bend kao njegov novi punopravni član, a Pipsi najavljuju i snimanje posve novog albuma “Drveće i rijeke”.
Turneja “Fenomenalan dan” zaključena je u ljeto 2001, svirkama po hrvatskoj obali, a prije toga, zapaženi su i nastupi Pipsa u Ljubljani, Sarajevu i Skopju (festival “Skopje gori”).

2002. godine iz benda odlazi bubnjar Šparka, pa bend danas ima još jednog novog člana – Tina Ostreša.
U međuvremenu, Pipsi se okreću i Internetu kao savršenom mediju za komunikaciju s obožavateljima i nove eksperimente – www.pipschipsvideoclips.com, rad izvrsnog mladog Web dizajnera Tomislava Turkovića, bio je središnjim mjestom zbivanja mnogih projekta, pionirskih za hrvatsku pop scenu. U suradnji s hrvatskim Internet providerom Iskonom, organiziran je živi prijenos stvaranja novih pjesama putem Web kamere smještene u prostoriju za vježbanje benda, a organizirano je i nekoliko chatova, tijekom kojih je Ripper bio domaćin mnogim istaknutim ličnostima hrvatske pop-kulturne scene (Mario Kovač, Let 3, El Bahattee, Mance, Robert Knjaz, Zoran Ferić i Bolesna braća).
Preko Web sitea benda organiziran je i natječaj za remiks pjesme “Motorcycle Boy” (uz “Dan, Mrak” i “Narko”, treći CD singl “skinut” s albuma “Bog”), te natječaj za dizajn omota nadolazećeg albuma “Drveće i rijeke”.

2003. godine, po završetku snimanja albuma “Drveće i rijeke”, u bend su umjesto Nikole Radmana regrutirani gitaristi Ivan Božanić, Deny Kožić i Krunoslav Tomašinec, te Zdeslav Klarić na klavijaturama. Prava pravcata seoba naroda, zar ne?!
U travnju iste godine pod etiketom “Menart” izlazi peti studijski album grupe – “Drveće i rijeke”. Producenti su Jura Ferina i Pavle Miholjević, a miksan je u “Tarbox Road Studios” u SAD-u kod Davea Fridmanna (Flaming Lips, Mercury rev, Mogwai…). Mjesec dana kasnije aterira i specijalno izdanje albuma, s bonus DVD-om na kojem su najbolji spotovi grupe i dokumentarni film s miksa u Tarboxu – “U šumi kod Dave-a”. Album pobire respektabilne recenzije u renomiranim svjetskim glazbenim časopisima (“Mojo”, “The Face”,…). Novopridošla ekipica definitivno je I bezbolno deflorirana rasprodanim koncertom u zagrebačkom KSET-u, a potom slijede nastupi na nekoliko festivala u regiji (mariborski Lent, novosadski Exit, Zagreb Open Air…) i nekolicina samostalnih nastupa po Hrvatskoj, Sloveniji i BiH.

2004. bend je koncertno prilično marljiv. Izdvajaju se sjajan koncert u zagrebačkom kazalištu “Gavella”, te zapaženi nastupi u Londonu (klub “Spitz”) i Dublinu (“South Dublin Festival”). Umjesto odjednom/iznenada/I samovoljno penzioniranih Denyja I Tina stiže dugo priželjkivana akvizicija u vidu Dinka Tomaša Brazzodura, Božanićevog starog ratnog druga još od pionirskih dana. Tinjaru nakratko mijenja Mario Tarle, a potom još I kraće  (oooh, zar je I to moguće?!) Ivan Krznarić Vus. Bilo bi ovo naporno pohvatati I pratiti I starom dobrom Homeru, a nekmoli Pips nejačadi. Zato se u to vrijeme prilikom svakog zajedničkog putovanja uvodi obavezno prebrojavanje članova, te njihova identifikacija.
U prosincu 2004. bend gostuje u emisiji «Izštekani» na slovenskom radiju “Val 202″, gdje nastaje materijal za akustični live album “Dokument – Izštekani session 17.12.2004.”, koji u ušne sklopove naroda I narodnosti penetrira potkraj 2005. (“Menart”). Tonski je snimatelj na albumu Daniel “bomba I vrh” Biffel, a prvi puta se u ulozi producenta pojavljuje Ivan Božanić.

Početkom 2005. stiže i Ivan Levačić, legendarnog Levačića sin, s izrazito nabusitom I nimalo naivnom spikom  (“ja ovdje mislim ostati I mene nećete izbaciti tako lako”), pa se nakon te pomutnje inače nepomućenog mira u kozmosu konačno kristalizira današnja posada koju uz vodeći autorski dvojac Ivaniš-Božanić čine Borščak, Šinec, Zde, Brazzoduro i Levačić.
…..
…..i tada, nakon svega, desilo se što se desiti moralo!
Bend, zaista ničim izazvan, odlazi na kraću putešest…ovaj, turneju po Njemačkoj, tripčinu nakon koje više ništa neće biti kao prije.

Između negdje I nigdje, na koznakojem kilometru autobahna za bolju budućnost, Levijev se pogled zaleđuje na putokazu za pitoreskno mjestašce Pfaffenstein. Vascelog kombija putnici, obasjani saznanjem da I takvo što postoji, u trenu padaju u trans; kroz katarzu saznaju sve što čeljad može saznati o sebi, svojoj svrsi, a bogme I ponešto o prapočelima Svemira. Fafenštajn se jednoglasno proglašava Mitskim mjestom, a dotad izgubljeni sisavci metamorfoziraju u Astronaute – prelijepe, prehrabre I prepametne spasioce Kozmosa. Tako nastaju začeci i zameci misije “Fafenštajn”, najmisterioznije i najdubioznije u povijesti svemira.

2005. i 2006. PC&VC Astronauti šibaju diljem Fafenštajna; Hrvatska, Slovenija, BiH (“Sarajevo Film Festival”), Makedonija, a ponovno sviraju i u londonskom klubu “Spitz”. Krajem 2006. naši misionari započinju suradnju s HUHIV-om (“Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a”) u sklopu koje održavaju humanitarno-edukacijske koncerate, te usput promiču ideje Predsjednika Svemira (za kojeg se u međuvremenu uspostavlja da je astronautski nalogodavac) I sveudilj pomažu ubogoj Astronautiji. Godina je 2007. Astronauti i službeno dolaze! Sondiranje terena počelo je u veljači fantastičnim i frenetičnim rasprodanim koncertom u zagrebačkom klubu “Boogaloo” pred 1500 posjetitelja. Daddy, Kardinal, Droid, Šinec, Lopez, Floyd i Brko zagrebačkoj su publici predstavili nekolicinu budućih intergalaktičkih himni, koje u jesen 2007. izlaze u obliku šestog studijskog albuma grupe pod nazivom “Pjesme za gladijatore”.

Pred finalno slijetanje u istraživačku je misiju putem “Večernjeg lista” poslano 150 000 sondi u obliku multimedijalnog diska “Teroristi plaču”, koji uz istoimeni najavni singl i spot Radovana Jovanova Gonza nudi i nekoliko live videosnimaka iz “Boogaloo”-a.
Album su producirali Ivan Božanić I producentski dvojac iz “Svadbasa” Jura Ferina I Pavle MIholjević. Put ih je na koncu ponovo odveo u Cassadagu, NY, gdje je Grammyjem nagrađeni Dave Fridmann dao završni touch u miksu I dodatnoj produkciji.
“Pjesme za gladijatore”, ekskluzivno I po prvi puta na ovim meridijanima I paralelama (a prije oficijelnog “Menartovog” cd pakiranja) izlaze na mobitelima, u okviru – pokazat će se – vrlo uspješne suradnje s T-mobileom. Plasman albuma na telefončiće, priznamo li si da je svjetska diskografija u nepopravljivim govnima, doima se zaista kuražnim i vizionarskim potezom.
Ostavljamo Pipse da “popravljaju svijet” kako znaju I umiju. Valjda znaju što rade, tja, specijalizirali su se za taj posao unazad 17 ljeta.

Ako ih gdjekad ugledaš, putniče namjerniče, ne boj se I priđi bliže! PC&VC shuttle obilazi svijet!

Pips, Chips & Videoclips cine:

Dubravko Ivaniš-Daddy [glavni vokal]
Ivan Božanić [gitara / kompjuter]
Krunoslav Tomašinec-Šinec [harmonika / gitara]
Marko Levanić [bas gitara]
Ivan Levačić [bubnjevi]
Zdeslav Klarić [klavijature]
Daniel Biffel [tonac]

Diskografija:

PJESME ZA GLADIJATORE [CD / Menart / 2007.]
DOKUMENT (IZŠTEKANI SESSION) [CD / Menart / 2005.]
DRVEĆE I RIJEKE [CD / Dan, Mrak / MenArt / 2003.]
ULTRAOPTIMIZAM [CD single / Dan, mrak / 2002.]
MOTORCYCLE BOY [CD single / Dan, mrak / 2001.]
NARKO [CD single / Dan, mrak / 2000.]
BOG [CD / kazeta / Dan, mrak / 1999.]
FRED ASTAIRE [CD / kazeta / Jabukaton / 1997.]
SHIMPOO PIMPOO [CD / GN naklada / 1996.]
DERNJAVA [CD / kazeta / GN naklada / 1995.]
DAN, MRAK [CD single / Dan, mrak / 1995.]
SHIMPOO PIMPOO [kazeta / CBS-Interservice / 1993.]
“DINAMO JA VOLIM”/”KRUMPIRA!” [single cass / STV Music / 1992.]

Video: Na putu prema dole

Slubeni web: http://www.pipschipsvideoclips.com/hr

Sljedeće godine snimljen je EP «Country Home», na kojem je bend eksperimentirao s drukčijim, radiofoničnijim zvukom. S tog EP-a istaknula se pjesma «Ol’ Billy», s kojom bend nastupa u emisiji «Briljanteen» na HRT-u.

Krajem 2007. nastupilo je razdoblje kreativne blokade, te potrebe za promjenom. Ona je došla ulaskom Hrvoja (bass) u bend, čime je nastao odmak od stoner stereotipa kombiniranjem blues utjecaja sa snažnim groove-om i psihodeličnim aranžmanima, ali uz prepoznatljivu «pustinjsku» atmosferu.

U proljeće 2009. snimljen je prvi album pod nazivom «Mother Of All», koji je bend samostalno izdao početkom ljeta, uz promociju u zagrebačkom klubu «Močvara».

Koncertna aktivnost bendu je oduvijek na prvom mjestu, te je u pripremi turneja po Hrvatskoj, ali i ostatku Europe. Bend također radi na pjesmama za predstojeće izdanje koje je u planu za ljeto 2010. godine.

Članovi:

Domagoj Šimek [gitara/vokal]
Hrvoje Jelen [bass gitara]
Leo Klaić [bubnjevi]

Diskografija:

Mother Of All [2009] // besplatno skinite album putem Pljuge

Audio: I am the Motor

Video: Burnin’ my soul

She Loves Pablo WEB

http://www.myspace.com/shelovespablo
http://www.youtube.com/user/shelovespablo
http://www.facebook.com/pages/She-Loves-Pablo/10554502782?ref=ts
http://www.last.fm/music/She+Loves+Pablo

Po glasu nalik Štuliću, što je suptilna varka – jer je sa svojim urnebesnim tekstovima BoBo jedini tzv. “naslednik” ranih radova Ramba Amadeusa na Balkanu.

Ovaj mladi kantautor je pravo osveženje na domaćoj sceni, jer “na lageru” ima preko 70 vedrih, provokativnih a nesvakidašnjih autorskih pesama koje čekaju dan kada će biti ovekovečene na nosačima zvuka.

Sebe naziva konceptualnim muzičarem, piše pesme i svira u slobodno vreme, a uzore nalazi u staroj Grčkoj, koja je po njemu bila ’sinteza telesne i muzičke kulture’.

Put ka slavi započeo je 2006. godine, kada je njegova pesma “Co to maš?” postala letnji hit na plažama Jadrana.

2007. na manifestaciji “Dani smiha” u Blatu na Korčuli, pobeđuje na festivalu šaljivih šansona sa pesmom “Dominik”. Ubrzo izdaje i svoj prvi album, “Bobotomija”.

Pesma “Svijet je okrutan” postaje špica emisije “Nad lipom 35″ (TV Nova).
Njegov munjevit uspeh prekida skandal na međunarodnom nivou, u medijima nazvan kao “Afera dlakenko”, kada je usled niza pritužbi čeških turista pesma “Co to maš” dospela u češki dnevnik, gde je voditelj pokušao da zaštiti ugled čehinja, sprovodeći anketu po kozmetičkim salonima.

Bohumil Borovička, jedan od najuglednijih čeških novinara, urednik rubrike turizma u časopisu “Pravo”, zbog navedene pesme vraća nagradu za najbolju reportažu o hrvatskom primorju, koju mu je dodelila Hrvatska turistička zajednica, kao i statuu Zlatne Penkale, uz zvaničan dopis ambasadoru Hrvatske.

Preko noći Bobo dospeva na “crnu listu” izvođača, te se zabranjuje dalje emitovanje njegovih pesama putem zvaničnih medija u Hrvatskoj.

To ga ne sprečava da i dalje stvara i izvodi svoju “treš” muziku, melodične šlagere sa (manje ili više) skandaloznim tekstovima baziranim na ljubavnoj tematici, neobičnim životnim pričama, ali i na kritici aktuelnih društvenih dešavanja.

2009. godine sklapa ugovor sa izdavačkom kućom “MENART”, tako da trenutno boravi u studiju, gde završava svoj drugi album “Bobdukcija”.
Kao prvi singl sa ovog albuma, letos je predstavljen video spot za pesmu “Maderfaker”, posvećenu sredovečnim damama – majkama.

Tokom poslednje 2 godine nastupao je na Panč Festivalu stand-up komedije, kao i na zagrebačkom Cest is d’ Best festivalu uličnih zabavljača.

Gostovao je na drugom albumu najpopularnije hrvatske country grupe Picksiebner, sa pesmom “Stari momci”, za koju je radio muziku i tekst.
Sa novosadskim punk bendom “Zbogom Brus Li” snimio je motivacionu pesmu “Krmena”, namenjenu ženskim fitnes klubovima.

Po uzoru na slavne kolege, krajem 2009. godine je napravio i prvu “mikro-promociju” video spota u svetu. Na sebi svojstven način, Bobo je odlučio da publici predstavi svoj najnoviji spot puštajući ga preko ekrana – mobilnog aparata. Tom prilikom obilazio je posetioce “od stola do stola”, kako bi svako mogao da pogleda video (u trajanju od 7sec), i podeli utiske sa Kneževićem.

Početkom 2010. se po prvi put predstavio publici u Srbiji, sa 3 koncerta održana u novosadskim klubovima, i promocijom u beogradskom hotelu “Royal”.

Osim muzike i fitnesa, bavi se crtanjem i strip-artom, a kako saznajemo, piše i roman “Čudovište iz Fit-Nessa”, s namerom da uz pomoć prijatelja po njemu snimi niskobudžetni trash-horor film.

U međuvremenu, snima istoimeni dokumentarni film u režiji Miroslava Jovića.

Neobična pojava je da Bobo nastupa sa dva prateća benda – u Hrvatskoj, to su “Maderfejkersi” (showtune-country), u Srbiji “Pozadinci” (bebop-tamburaši).

Bobo Knežević [ritam gitara, vokal]

True je samoborski crust/death metal bend, koji je s radom započeo 2003. godine. Ono što ih izdvaja od ostalih bandova crust/death metal žanra jest uporaba hrvatskog nacionalnog instrumenta tambure.

Tambura je žičani instrument, a izvorno potječe sa hrvatskog otoka Brača. Do same ideje o upotrebi tamburice kao stalnog instrumena došlo je sasvim spontano, što se kasnije pokazao kao ključan potez u formiranju stila i raspoznavanju ovog sastava.

Prvi audio uradak grupe True, pod imenom “Plastic World”, svjetlo dana je ugledao 2004. godine.

Sljedeći album, pod nazivom “Serum”, izašao je dvije godine kasnije te je službeno izdan u Meksiku. Nepobitna kvaliteta ovoga materijala, u kombinaciji sa odličnim popratnim dizajnom, momcima je osigurala dobre kritike i nastupe na brojnim domaćim i stranim festivalima srodnih žanrova. Treći i aktualni album naziva “Still Life” objavljuje se u veljači 2010. godine pod kapom Geenger Recordsa. Kao i svi audio uradci i ovaj je snimljen u prostoru banda, a mastering i mix prepustili su Ivanu Jakiću. Omot najnovijeg uratka potpisuje dizajnerski studio “Imaginarij”.

Članovi:

Nikola Radovanić [tambura]
Filip Fabek [gitara]
Matija Ivandić [gitara]
Kovač Luka [bubnjevi]
Rtz666 [vokal]
Marko Balaban [bas]

Diskografija:

„Plastic world“ [2004]
„Serum“ [2006]
„Still life“ [2009] // buy from Geenger Records

http://www.myspace.com/truezrud
http://www.geengerrecords.com

Priča o Punčkama počinje u vinkovačkoj gimnaziji gdje su Lucija i Ruby završile u istom razredu. Nakon nekog vremena su skužile da obje nešto sviraju (Lucy gitaru, a Ruby bubnjeve) i tu su počeli podrumski sessioni.

Na prastaroj mixeti, malom pojačalu i očajnim bubnjevima sviraju covere uglavnom Ramonesa jer su oni predstavljali kompromis između Lucijine fascinacije psihodelijom i Rubyine infekcije punkom.

Sviraju samo za svoj gušt, ali nakon ponude za koncert u sklopu vinkovačkog ljeta odlučuju okupiti bend. Iako taj koncert nisu odsvirale nakon njega slijedi niz od preko 40 svirki u zadnje 2 godine. To je razdoblje u kojem se potpuno posvećuju stvaranju i sviranju isključivo autorske glazbe. Također, u bend postepeno dolazi sve više članica da bi u jednom trenutku dosegle brojku od 6. Tijekom te faze dosta im pomaže legendarni vinkovački bend Karambol kojem mogu zahvaliti na nizu dogovorenih koncerata, ustupanju prostorije za probu i nizu zanimljivih situacija.

U mnogočlanoj postavi Punčke traju 2 lude godine, no zbog odlaska dijela članica na studije, bend se vraća tročlanoj jezgri koju čine Lucija kao vokal i gitara, Ruby za bubnjem i Iva na bas gitari.

Punčke su do sada snimile 2 demo materijala s kojih posebno treba istaknuti pjesmu “Bez potrebe” koja je zaživjela kao neočekivani hit među vinkovačkim srednjoškolcima.

U opisu njihovog muzičkog izričaja publika najčešće navodi bendove poput Ramones, White Stripes, Television i Strokes, a one same za sebe kažu: “Mi smo Punčke, girlie punk rock bend iz Vinkovaca!”.

Diskografija:

U planu je snimanje demo albuma, a za sada je snimljena pjesma “Bez Potrebe” u Osijeku u studiju.

Bend čine:

Lucija [gitara]
Svira gitaru oko 3 i pol godine, sluša psihodelični rock i uglavnom rock 60-tih

Ruby [bubnjevi]
Svira oko 2 i pol godine, samouka, sluša punk i sve šta joj padne pod ruku, a da dobro zvuči

Nina [vokal]
Pjevala je po zborovima, sluša punk, indie, electro i još puno toga, sve što joj dobro zvuči

Emma [back vokal]
Pohađala glazbenu školu, sluša sve i svašta, indie, electro, punk, metal, rock..

Lea [klavijature]
Pohađala glazbenu školu i privatne sate klavira, svira oko 6 godina, sluša uglavnom rock, electro, indie

Iva [bass]
Završila osnovnu glazbenu školu za gitaru, sluša sve i svašta

Video

pjesma Blue Orchid
Prvi nastup Punčki prvog vinkovačkog ženskog punk-rock benda

Myspace / Web

http://www.myspace.com/puncke / http://punchke.blog.hr

Punk-Rock bend Prijetnja Ogledalu nastao je u ljeto 2006 godine, u Dubrovniku. U to vrijeme
članovi benda bili su Marko Krilanović-Krils (bubanj), Matej Šarić-Šarko (bass) i Antun Tasovac-Taso (gitara/vokal).

Ubrzo nakon nastanka ustupio je i rastanak zbog bez prostornog stanja…nakon kratke stanke od 4 mjeseca i par promjena u postavi benda, za bubanj dolazi Neno Radović, a na mjesto frontmena, Josip stražičić i tako sviraju do svog prvog koncerta u 2 mjesecu 2007 godine. Nedugo nakon koncerta do tadašnji forntmen, Jopa napušta bend a na njegovo mjesto vrača se Taso…

Do sad u ovoj postavi, trojac svira mnoge koncerte u Dubrovniku, njegovoj okolici i Hrvatskoj…

U ljeto 2009 ulaze u studio dje uz pomoč Žarka Dragojevića i Srđana Pađena snimaju demo od 4 pjesme…bend svira pretežito autorske stvari,i broji njih oko 20-tak.

Članovi:

Antun Tasovac-Taso [gitara-Vox]
Matej Šarić-Šarko [bass gitara-Vox]
Neno Radović-Neno [bubnjevi]

Demo:

Prijetnja Ogledalu – 8b

Prijetnja Ogledalu – Budim Se

Prijetnja Ogledalu – Miss Lopate

Prijetnja Ogledalu – Obostrana Pilana

Prijetnja Ogledalu – Plavo Oko

Prijetnja Ogledalu – Tek Sad

http://www.myspace.com/prijetnjaogledalu

http://www.facebook.com/home.php?#/pages/Prijetnja-Ogledalu/47654183670?ref=ts

Biografija

1990 davne godine osnovana je grupa Turobni Moyer u sastavu Danko Šuvar (bubanj), Krešimir Hibšer (bas gitara, glas) i Zoran Kamčev (gitara, glas). Nakon odlaska Danka Šuvara u inozemstvo slijede mnogobrojne promjene bubnjara (Toni Zdunić, Boris Vukorepa, Duško Žutić, Marko, Toni, …). Tijekom svih tih godina Turobni Moyer održava koncerte u većini zagrebačkih klubova, a uglavnom ih se povezuje sa KSET-om koji im je bio matični klub desetak godina.



2003 godine Turobnom Moyeru se priključuje Robert Dimitrovski, a nakon povratka Krešimira Hibšera u domovinu okupljeni Turobni Moyer nastavlja s radom.



2004 godine Turobni Moyer ulazi u legendarni studio kojem se trudi zaboraviti ime te u sastavu Robert Dimitrovski (bubanj), Krešimir Hibšer (bas gitara, prateći glas) i Zoran Kamčev (gitara, glas) snima materijale za album prvijenac.


Te iste 2004. godine Turobni Moyer održava nezaboravne koncerte u KSET-u 24.05.2004. i Route66 13.04.2004, a u jesen, uslijed odlaska Krešimira Hibšera na duži privremeni rad u inozemstvo, član Turobnog Moyera postaje Miroslav Bjelajac (bas gitara, prateći glas).



2005 godine, u proljeće, Turobni Moyer nastavlja nezaboravnu koncertnu aktivnost u SPUNKu 02.04.2005, Route66 19.04.2005, Papillonu 25.05.2005. i Praćki 02.06.2005. okupljajući staru i novu publiku.



U ljeto, na zadovoljstvo mnogobrojne vjerne publike, dovršen je album prvijenac sa dvanaest autorskih kompozicija i promotivno distribuiran.

Nakon otkazivanja nastupa na koncertu u KSET-u 22.11.2005. Turobni Moyer se oprostio s Robertom Dimitrovskim, a pridružuje mu se Damir Šumak Švic te 19.12.2005. u KSET-u održava dobrotvorni koncert “Za spaljenog Rusa”.

2006 godine, u proljeće, Turobni Moyer počinje s distribucijom DVD-a. Trinaest spotova sastavljenih od video materijala koje je zabilježio Boobie (Davor Borić) na koncertima u KSET-u 24.05.2004. i Praćki 02.06.2005. te u studiju tijekom snimanja CD prvijenca u proljeće 2004.

Route66, utorak 21.03.2006. Turobni Moyer nastavlja koncertnu aktivnost.

Turobni Moyer čine:

Damir Šumak-Švic [bubanj / prateći glas]
Miroslav Bjelajac-Miro [bass gitara / prateći glas]
Zoran Kamčev-Kamčo [gitara / glas]

Diskografija

Turobni Moyer [2005]

Audio: Turobni Moyer – Promasaj

Tekst: Promašaj

Moj život promašaj je
Znam jer govore mi svi
A kad me želiš povrijediti
Kažeš mi i ti

I mada znam da istina je
Ne želim mijenjati se
Ne želim da ikad išta
Promijeni me

I dalje lutam sam
Želim pticama dobar dan
I letim daleko sa njima
Kad se razočaram u svima 

Drugačije gledam svijet
Dok pratim njihov let 

Volio bih da si ovdje
Da letimo zajedno mi
Dan mi nije tada tužan
I svijet mi nije tako siv 

Video

Sluzbeni web: http://www.turobnimoyer.com

SANE je 1995 godine osnovan u Indiji u malom selu zvanom Puttaparthi, nakon sto je kanadski lovac na talente i producent Steven Harmer slucajno prolazeci otkrio dva sedamnaestogodisnjaka kako u parku kraj Sai Babinog hrama sviraju svoje autorske pjesme. Instantno se zaljubio u iskrenu jednostavnost i emociju njihove glazbe i vec sest mjeseci kasnije odveo ih u Kanadu gdje su se udruzili sa Chrisom Lurch Rudykom (producentom koji je radio s imenima poput REM, the Cure, MC-5, Rush, Joe Satriani, Sum 41, Neil Young, Nirvana…), te punih sest mjeseci snimali album prvijenac koji su zatim u Hrvatskoj izdali za Aquarius Records, pokupili jednoglasne lovorike svih glazbenih kriticara u zemlji te zavrsili na drugom mjestu godisnje top liste radija 101.

No nisu uvijek cvale ruze, bend je kroz zadnjih 12 godina mijenjao postavu nekoliko puta, mijenjao ime, izbor instrumentarija kojima se koristi, stil, glazbeni zanr, a clanovi su se nerijetko zamijenili za insrtrumente ne bi li i na taj nacin pokusali doci do nekog novog zvuka… Pod novim imenom SUN (u sastavu Nikola Marjanovic/Davorin Tomsic) proputovali su cijelu Europu, proveli gotovo cijelu 2006 godinu u New Yorku snimajuci EP za americko trziste, skolujuci se za producente/majstore zvuka te pekuci zanat po njujorskim klubovima, vecinu 2008 godine u Engleskoj svirajuci po londonskim klubovima, ne bi li se zbog razilazenja po umjetnickim pitanjima i ta postava razisla krajem 2008 godine. No sve to ojacalo je volju i odlucnost N. Marjanovica i po povratku iz Londona udruzio je snage s Drito Konjem (Stjepan Krznaric), bubnjarem iz jedne od bivsih postava benda koji je ovaj put dobio ulogu basista, te Thomasom Balazem na bubnju, i Sane se poput Feniksa izdigao iz prasine jaci, cisci i fokusiraniji no ikad, te se napravivsi puni krug, u simplificiranoj trio-postavi vratio pjevnim pop skladbama obucenim u rock ruho.

Decki su trenutno stacionirani u Hrvatskoj, u Zagrebu, u veljaci ‘09 su nastupili na Dori u konkurenciji za izbor pjesme za Euroviziju 2009 s pjesmom “Decko”, u svibnju na Porinu na veceri posvecenoj Dini Dvorniku, u srpnju na velikom spektaklu na Bacvicama takodjer posvecenom Dini Dvorniku, i u kreativnoj fazi pripremaju album na hrvatskom jeziku u izdanju Menarta te EP na engleskom koji bi za britansko trziste trebao producirati legendarni Andy Gill, producent i clan kultnih Gang Of Four, koji je radio s imenima poput the Jesus Lizard, Therapy?, the Young Knives, Robert Plant, the Stranglers, Killing Joke, Red Hot Chili Peppers, Dave Grohl; te je producirao zadnji EP grupe Sane pod imenom Sun… Stay tuned.

JESTE LI ZNALI…

- Stjepan Krznaric aka Drito Konj bio je nekoliko godina najcitaniji bloger na podrucju bivse Jugoslavije i uskoro objavljuje autobiografiju u izdanju Algoritma

- Nikola Marjanovic bio je koautor himne za Unesco Child Foundation te je 2001 godine primio Unescovu nagradu za doprinos svjetskoj djecjoj fondaciji

- Thomas Balaz, ponosni vlasnik 4 velike tetovaze, u dobi od 7 godina nastradao je kao pjesak kada je na njega naletio auto i proveo je 10 minuta klinicki mrtav. Kaze da bi opet… (ne pao pod auto, naravno)

- Kada bi se zbrojio popis suradnika s kojima su decki iz Sanea u svojoj profesionalnoj karijeri svirali i snimali, na njemu bi se izmedju ostalih nasli i Majke, Pipsi, Divlje Jagode, Rajko Dujmic, Andy Gill (gang of four), Plava Trava Zaborava, Massimo, Edo Maajka, Brk (parni valjak), Miro Buljan, Oliver Dragojevic, Chris Lee (downset), Bare i Placenici, Folkestra, Tony Cetinski, Zanamari Lalic, Laka, Davor Gobac…

- moja mama pece najbolju strudlu.

SANE cine:

Nikola Marjanovic [vocals / guitar]
Stjepan Krznaric [bass guitar / back vocals]
Thomas Balaz [drums]

Video: Ja bi prezivio

SANE na Myspaceu: http://www.myspace.com/listen2sane

Želim da krenem brzo i snažno, da lomim i rušim sve što me koči, da stvorim vlastiti red. Motus vita est!’ prva je rečenica napisana za neku Motus pjesmu. 03.01.1988. snimljen je prvi demo ( Motus Vita Est (lat.kretanje je život), Konfuzija, Demokracija, Degradacija i Sahara-utopija) i od tada avantura počinje. 

Pjesmom Živjela sloboda stvaranja! odričemo se strogo stilskog etiketiranja kroz slobodu svega što koristi atmosferi određene pjesme. Simbol toga je i logo Motusa, čovjek koji razbija okvire u svim mogućim smjerovima.

Tokom vremena Motus je snimio desetine pjesama,angažiranih i dnevnički opisanih.Većina ih je objavljena na gomili stranih i domaćih kompilacija te 4 albuma;Cogito Aude ,Nasred puta , Razlike i Psi.

Tijekom svih godina djelovanja koncertna aktivnost se nije nijednom prekinula.

Sadašnja postava je: Hogar-vokal, Igor i Miha gitare, Bojan-bas i Škrga bubanj. U toj postavi je snimljen singl Glupi Grme i napravljene su pjesme za idući album koji će se snimati u 9-om mjesecu 2009-e. 

Motus Vita Est! Kretanje je život!

Motus čine: 

Rade Preradovic [vokal]
Mihovil Mesaric [gitara]
Igor Sprajcer [gitara]
Bojan Trkulja [bass]
Darko Skrgatic [bubnjevi]

Diskografija:

Everything is disco but hardcore [1988]
Cogito aude [1990]
Nasred puta [1995]
Razlike [1998]
Psi [2004] 

Audio: Glupi grme

Video: Kravata

Svirke: Pratite svirke benda na OVOM LINKU.

Sluzbeni web: http://www.motusvitaest.com / http://www.myspace.com/motusvitaest