Momci iz Snake Eatera poručuju:” U martu mjesecu 2010. godine započet je projekt vraćanja rock’n'roll zvuka u Sarajevo. Pet mjeseci kasnije, Glisha (Ofsajd, Marginalac Margarin), Emir (Machines of Hate, Memory Imprints), Sejo (Odar, Krv, ex-Silent Kingdom, Nightshift), Mute (Snaps, ex-Sado Mazo, ex-Tread & The Psychoacoustics) i Sharan (Motherpig, Marginalac Margarin, Rapa Nui, Topheth) izaći će na binu 27. noći mjeseca augusta 2010. godine kako bi predstavili …jedanaest autorskih pjesama koje će se naći na njihovom prvom albumu koji bi se trebao pojaviti…kad se pojavi.

Svi ljubitelji rock’n'rolla kakav je Motorhead, Partibrejkers, AC/DC, Airbourne, Turbonegro itd. su više nego dobrodošli!”

Mi smo Snake Eater, vrijeme je za Prvi Ugriz!

Vidimo se u Bock-u.

Atentat

Atheist Rap

Cherchezi United

Corto

Elemental

Gretta

Hard Time

Hladno Pivo

New Level

Postolar Triper

Disciplina Prije Svega

Rambo Amadeus

Six Pack

Stillness

Tahijevi Kmetovi

The Pint

The Talco

Pored muzičkog programa, na MUN-u se moglo vidjeti jos štošta, pa vam tako donosimo i sljedeće fotke, sa tzv. dodatnih aktivnosti… Još jednom uživajte…

Kamp MUN-a

Kanuing

Kanuing

Malo uzivanja na Mreznici

Zdrava Kuhinja

Zdrava Kuhinja

I tako uz dobru “klopu”, sunce, kupanje i sjajnu muziku prvi MUN Fest, uz možda i manje propuste, je završen. Vidimo se opet u Generalskom…
(Napomena: Pljuga.com posjeduje još niz fotografija sa natupa na MUN Festu, i na zahtjev zainteresiranih će ih objaviti)

24.09.2010. – ARENA ZAGREB

GUNS N’ ROSES PORUČUJU: NEMA OTKAZIVANJA

Unatoč neprovjerenim i sumnjivim informacijama na Twitter računu Axla Rosea kako se turneja GN’R otkazuje, ta je vijest izazvala paniku među fanovima diljem gradova u kojima će Gunsi nastupiti pa tako i u Zagrebu. Iako je zabrinutost sasvim razumljiva jer se ipak radi o najpopularnijem rock bendu na svijetu, mjesta za paniku nema jer se turneja pa i koncert u Zagrebu održava prema rasporedu. Naime, neki šaljivi haker je upao u račun kontroverznog frontmena benda i izazvao nepotrebnu paniku napisavši da se turneja otkazuje. Srećom, vijest je neistinita i jedino što bi svakog ljubitelja ovog megapopularnog benda trebalo mučiti jest kako doći do svoje ulaznice na vrijeme. Fan pit je odavno rasprodan no ulaznica još uvijek ima u prodaji a mogu se kupiti na svim ovlaštenim prodajnim mjestima Eventima i to po slijedećim cijenama:

PARTER/TRIBINE: 299 KUNA

LOŽE: 499 KUNA

Članovi FAN kluba Lupe promotion ostvaruju 10% popusta na ulaznice.

Biografija

“Sanjao sam betonske blokove pune života, ogromnu reku, most, i gomile ljudi sa čudnim naglaskom… U svakom od njih krila se neka neostvarena ljubav. Kandžama ovenčani govorili su o običnom životu… Gomile i gomile tema kojima bi se mogla napunit kesa za đubre. Duuboko se skrivalo istinsko, ono nešto što se ne govori baš svakom, po nekad ni sebi. Sanjao sam kako u jednoj malenoj sobi okruženoj šarama sedimo bez straha, bez granica, i naoružani notama i muzikom pokrećemo svet!”

Ovo je ideja koju pokušavamo da sprovedemo u stvarnost. Igrom slučaja smo se sreli i upoznali. Počeli smo da sviramo februara 2009. godine.Postali smo i veoma bliski prijatelji. Do skora je u našoj ekipi za bubnjevima bio Aleksandar Kaurić, a u početku je sa nama pevao i inzvaredan bariton Aleksandar Rakita. Iako smo iz različitih mesta i volimo različite tipove muzike ipak imamo nešto zajedničko. Svi volimo muziku, druženje, sex i Rock ‘n’ Roll…

Himera su:

Julijana Vincan [glavni vokal]
Mihal Labat [klavijatura / vokal]
Danijel Karabenč [gitara / vokal]
Stefan Saravolac [gitara]
Dalibor Jovišić [bas gitara]
Dalibor Ignjatov [bubnjevi]

Kratka biografija clanova:

Julijana Vincan – JUCA: Glavni vokal

Rođena 8. jula 1989. u Zrenjaninu. Završila je nižu muzičku školu za solo pevanje i klavir, i trenutno pohađa srednju muzičku školu za solo pevanje. Nakon završene Zrenjaninske gimnazije upisuje novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka i trenutno je na trećojgodini. Sa 14 godina učestvovala je na takmičenju “Deca pevaju hitove” i ostvarila zapažene rezultate. Učestvovala je na brojnim priredbama, koncertima i nastupima u okviru škola koje je pohađala: Festivali različitosti, maturske večeri, dani škole, takmičenja i dr. Bila je član bendova Orion, Akademija, kao i mnogih drugih. Na FPN-u je bila član jednogodišnjeg benda Funkcionalisti koji je vodio profesor Dušan Pavlović, bivši član “Vampira”. Radi na najrazličitijim muzičkim projektima sa brojnim muzičartima (Nenadom Radakovićem, Dejanom Počučom, itd). Još se bavi debatovanjem, voli da pliva i vozi rolere.

Dalibor Ignjatov – PANČO: Bubanj

Rođen 27.05.1985. u Zrenjaninu, gde je i završio Elektrotehničku školu “Nikola Tesla”. Počeo je da se bavi muzikom sa 17 godina. JunkYard je prvi bend u kojem je svirao, i postojali su 3 godine. Bio je član još nekoliko bendova kao što su Mist, Nevertheless kao i mnogi i drugi sa kojima je nastupao u Pozorišnom klubu ‚‚Zeleno Zvono”, na ZROK-u, C.M.O.K. festivalu i različitim muzičkim manifestacijama.

Dalibor Jovišić – DASA: Bas gitara

Rođen je 19.10.1987. Završio je Srednju tehničku školu u Zrenjaninu, i sada student Visoke tehničke škole u Zrenjaninu. Počeo je da svira bubnjeve sa svojih 17 godina, a ubrzo je počeo da svira i bas koji je njegova najveća ljubav. Svirao je bubnjeve u nekoliko bendova dok u Himeri nije aktivno počeo da svira bas. Od tada mu ne damo da svira bubnjeve

Mihal Labat – MIĆA: Klavijature i vokal

Rođen 09.05.1988. u Zrenjaninu. Interesovanje za muziku nasleđuje od oca koji je svirao u slovačkom bendu Žana. Odmah upisuje nižu, a kasnije i srednju muzičku školu “Josif Marinković” u Zrenjaninu na teoretskom smeru, gde je intenzivno učio klavir i solo pevanje. Trenutno je veoma uspešan student na Muzičkoj akademiji u Novom Sadu. Pevač je mnogih horova od kojih je najznačajniji “Svetozar Marković” sa kojim je nastupao po Evropi i ostvario zavidne rezultate. Takođe je svirao je u mnogim Aradačkim i Zrenjaninskim bendovima, a sada aktivno, pored Himere, svira u Zemljotresu i bendu “Pitijski Nomos”. Intenzivno trenira Ninjutsu.

Stefan Saravolac – STEX: Električna gitara

Rođen u Zrenjaninu 27.02.1988, zainteresovao se za muziku početkom osnovne škole, pod uticajem oca koji svira klasičnu gitaru. U drugom i trećem razredu, pohađao je časove klavira. Od petog do sedmog razreda je svirao u orkestru škole “Svetozar Marković-Toza”. Početkom srednje škole se prvi put susreo sa rock n’ roll-om i stratokasterom u zadimljenoj sobi u kojoj su svirali otac i Jovica Radišić (gitarista Nijansi iz Elemira). Inspirisan ovom dvojicom gitarskih guru-a, počeo je da uči da svira gitaru… Što i dan danas traje. Svirao je za bend Orion, zatim sa ekipom benda Akademija, jedno vreme u Instant Karmi, i danas sa Himerom. U poslednje vreme se bavi učenjem muzičke produkcije i trudi se da sluša što raznovrsniju muziku, a preporučio bi svakom ljubitelju muzike da posluša album Argus, grupe Wishbone Ash.

Danijel Karabenč – DENI: Električna gitara i prateći vokal

Rođen 28.05.1990. u Zrenjaninu. Interesovanje za gitaru je pokazao od malih nogu, ali intezivno učenje počinje tek u 17. godini. Gitaru je učio od oca koji je svirao sa gitaristom Rajkom Kojićem (bivši član Riblje čorbe, S.O.S.-a…). Pre Himere svirao je u bendu Ocean Soul, i u projektu sa izvanrednim tekstopiscem i muzičarem Nenadom Radakovićem, međutim, ubrzo se vraća izvorima Hard rock-a i sa ostalim članovima osniva Himeru u kojoj od tada svira. Ljubitelj je tvrđeg zvuka, omiljeni bendovi su mu Whitesnake, Led Zeppelin, AC/DC, Atomsko Sklonište, a uzori Steve Vai, Joe Satriani, Randy Rhoads, Jimmy Page… Student je Elektrotehnike u Novom Sadu, a takođe se bavi fudbalom.

Video: Something Like a Fire

Linkovi:

http://www.myspace.com/himerazr
http://www.facebook.com/pages/Himera/407993795276

Pored muzičkog programa, organizatori festivala nude i brojne “dodatne aktivnosti” – kao što je biciklizam, kanuing, paintball i mnoge druge. Više o festivalu možete saznati na http://www.munfest.hr, kako informacije o svim bendovima, tako i spisak dodatnih aktivnosti, način dolaska na festival i još štošta drugog.

Muzički program festivala:

19.08. četvrtak

Hladno Pivo (Cro)

Atheist Rap (Srb)

Postolar Tripper (Cro)

Corto (Cro)

neZnam (Cro)

Spuštene Rolete (Cro)

Mel Camino (Cro)

Tahijevi Kmetovi (Cro)

Radio Aktiv (Cro)

Božje Ovčice (Cro)

20.08. petak

Rambo Amadeus (CG)

The Talco (IT)

Stillness (Cro)

Six Pack (Srb)

Gretta (Cro)

Hren (Cro)

Spremište (Cro)

Cherkezi United (Cro)

Udriground (Cro)

The Pint ( Cro )

21.08. subota

Elemental (Cro)

Lord Bishop Rock (USA/Germany)

Antenat (Cro)

Hard Time (Cro)

Dosh Lee (Cro)

Prije Svega Disciplina (Cro)

New Level (Cro)

Mondo Bizarro (Cro)

Sane (Cro)

Srž ( Cro )

Vidimo se na MUN-u, jer Mrežnica je i u nama!

BEOGRADSKI SKEJT PARK UŠĆE

Drugu godinu za redom u beogradskom skejt parku Ušće organizovaće se međunarodno takmičenje ekstremnih sportova, Smoki Winner of Belgrade.

Dva dana takmičenja, uvođenje nove discipline – flat BMX, muzički koncerti, višestruko veći broj takmičara, dodatne sprave i celokupno unapređen izgled parka (VIP lože, tribine, bina itd.) specijalno dizajniran za ovu priliku su samo neke od novosti koje će od ovogodišnjeg takmičenja ekstremnih sportova napraviti događaj koji ima svoje mesto na mapi evropskih zabavnih dešavanja. Prošle godine rođena je ideja, ove godine se udaraju temelji.

Nadmetanje u ekstremnoj vožnji (skate/rollerblading/bmx/mtb/flat bmx) na ovogodišnjem SWOB će biti koncipirano u dva takmičarska dana. U petak, 13-og avgusta će biti organizovane kvalifikacije za sve konkurencije, dok će u subotu, 14-og avgusta kvalifikovani takmičari voziti polu-finala i finala. Kao što je napomenuto, u parku će takmičare dočekati i nove sprave i to: Box to box na piramidi, bank to bank na drugoj piramidi koji će na sredini imati rail to rail, jump box, roll in, wall ride, box na kvoteru i box na centralnom fun box-u. S obzirom na to i jako skromnu cenu prijave (5eur = participacija+gratis SWOB majica), već je potvrđen veliki broj učesnika iz Srbije i regiona, a tek u danima koji dolaze očekuje se najveći priliv prijava. Sve što vredi, biće u skejt parku taj vikend.

Organizatori uz takmičarski deo najavljuju i niz dodatnih sadržaja: radionice sa profesionalnim vozačima iz regiona, šank sa pićem, montirane tribine za praćenje takmičenja, prodaja rollerblading proizvoda. Pored skejt parka biće parkiran autobus Instituta za transfuziju krvi, tako da će prisutni imati priliku da daju krv u dobrotvorne svrhe. Definitivno, ovaj događaj nije tu samo zbog vozača.

Tu nije kraj. U saradnji sa MTA Promotion grupom iz Beograda će biti organizovan muzički program koji će doprineti paklenoj atmosferi na ovom događaju. Prvi dan takmičare i posetioce će voziti drum’n’bass i hip-hop setovi poznatih domaćih di-džejeva, a drugi dan, kad su na programu finala, svim prisutnim će adrenalin pumpati MTA X-GAIN BOX na kome će svirati bendovi: Discord, Tea Break, Blankfile, Yobo, LUR, Concrete Worms, Cannot, Moraines, Tymish i drugi. Oba dana muzički program će trajati od početka takmičenja do jutarnjih sati i ovo je prvi put u Srbiji da se na istom mestu, istom nivou, spoje ekstremni sportovi i ekstremna muzika. Onako kako to i treba da bude.

Kad podvučemo crtu, u Srbiji napokon na sunce izlazi nešto što je godinama vrebalo svoju priliku po lokalnim platoima i alejama, ispisivalo svoj trag po zidovima, preživljavalo zahvaljujući oštrim ivicama, režalo iz underground klubova. Ekstremna subkultura koja u svetu već poprima obrise main stream-a, u Srbiji kroz SWOB doživljava potpunu afirmaciju i diže stvari na viši nivo. Iza svih redova i kulisa, organizatori celog događaja, JC&CO., rešeni su da pokažu da imaju široku perspektivu i snage da ovu viziju sprovedu u delo, a na tebi je da pokažeš da ona nije zasnovana na pukom trendu i prolaznim vrednostima, već da kuca iz srca svih naših ulica i blokova.

Gde ćeš biti za sledeći vikend?

Šta pokrivamo? Zanimljivosti i vijesti iz muzičkog svijeta sa brdovitog balkana, lokalna dešavanja, koncerte, derneke, neobavezno čavrljanje o razno-raznim temama i sve to uz kvalitetnu pop-rock muziku. O da, umalo da zaboravim – promovišemo i neafirmisane domaće bendove iz dijaspore. Ako imate bend, imate solidan snimak AUTORSKE pjesme, pošaljite nam mp3 na radio@valterdetroit.com zajedno sa svojom kratkom biografijom (ili biografijom benda). Preslušaćemo, pa ako ima potencijala pustićemo u etar.

Kako nas slušati? Blagovremeno će biti obezbjeđeni linkovi za slušanje preko interneta, a raja iz Detroita i šire okoline moći će nas slušati putem klasičnog radia na frekvenciji 690 AM. Dok smo u programu uživo, imaćete mogućnost da se družite sa nama i na Facebook stranici koju ćemo pratiti dok program traje. Uvijek nam možete pisati prijedloge, pohvale, kritike, ideje na radio@valterdetroit.com – a kako programi budu odmicali postoji velika vjerovatnoća da će biti otvorena direktna telefonska linija u studio – naravno i o tome ćemo vas obavjestiti kad vrijeme dođe za to.

http://valterdetroit.com/radio

Biografija

Šinobusi su osnovani krajem 2001. godine u Novom Sadu. Bend je isprva funkcionisao kao akustični trio, a krajem 2002. godine se priključila i ritam sekcija kada akustične gitare bivaju zamenjene električnim. Prvu postavu benda su činili: Slobodan Mirić – usna harmonika; Milan Korać – glas, gitara; Ðorđe Adžaip – slajd gitara; Predrag Dmitrović – bas gitara; Nikola Dukić – bubnjevi. Bend veoma brzo postaje koncertno aktivan svirajući obrade poznatih ritam&bluz standarda u klubovima širom Vojvodine. Prva svirka održana je 04.01.2003. godine u Apatinu. Već posle nekoliko meseci sviranja bend odlučuje da se posveti stvaranju sopstvene muzike, a s obzirom na to da se tada većina članova bavila pisanjem poezije, pada odluka da tekstovi pesama budu na maternjem jeziku.

U novembru 2003. godine u studiju „Komandant Adam” u Sremskoj Kamenici Šinobusi snimaju album prvenac koji je u junu 2005. objavljen pod nazivom „Nekad jurimo kroz polja, a nekad stojimo u stanicama„ za izdavačku kuću City Records iz Beograda. Na albumu se nalazi 11 pesama: country-blues obrada kompozicije Kraj jezera vojvođanskog kantautora Zvonka Bogdana, prepev američkog tradicionala It Hurts Me Too (Boli i mene)

i još devet autorskih kompozicija od kojih je jedna na engleskom jeziku.

U maju 2005. u bend dolazi novi bubnjar Ðorde Bubnjević (ex Mad Mouse Tribe), a u avgustu i talentovani gitarista Nenad Patković (Screaming Brothers Band, Night and Day, La Sed Gitana, Baterija SambaNSa, Grate). Te godine bend promoviše svoj prvi album nastupajuci na festivalima: EXIT 05, 12. Internacionalni Moto Fest u Novom Sadu, 5. Internacionalni Blues i Jazz Festival u Šapcu itd. Snimljena su i tri spota i to za pesme: Kraj jezera, Boli i mene i Kada svrake bulje u mene. U novembru 2005. godine Šinobusi snimaju verziju albuma na engleskom jeziku na kojem je prateće vokale pevala Maja Rakić (Screaming Brothers Band). Ove pesme se mogu preuzeti sa ovog sajta u punom trajanju.

2006. godine Šinobusi kreću na putovanje balkanskim prugama. Nastupali su u Zagrebu, Sarajevu, na Blues Rock Festu In Wires u Užicu zajedno sa bendovima “Električni Orgazam” i “Night Shift”, na Internacionalnom Blues Festivalu u Mostaru kao predgrupa čuvenom Innes Sibun-u (gitarista Robert Plant-a), Beer Fest-u u Beogradu, Mojo clubu u Senti, na proslavi 250 godina Apatinske Pivare, kao predgrupa Baretu i Plaćenicima (Zagreb) u klubu Trema u Srpskom Narodnom Pozorištu u Novom Sadu i još u desetini klubova širom Srbije. Muzika Šinobusa puštala se i na RUA FM u Lisabonu u okviru bluz emisije Bluesmente Falando, kao i u okviru “Good times blues” radio programa na FM Arinfo u Buenos Aires-u.

Novo poglavlje u životu benda predstavlja dolazak legendarnog novosadskog usno harmonikaša Željka Đurđevca – Žikse (Sing Sing Singers, ex Vojvođanski Blues Band) početkom 2007. godine. U maju iste godine Šinobusi u studiju Do Re Mi u Novom Sadu snimaju novi autorski album “U pravcu jablanova” na kojem sarađuju sa Petrom Jelićem (Yu grupa). Album odlikuje žanrovska raznovrsnost, svirački i produkcijski pomak u odnosu na predhodni rad. Na albumu se nalaze pesme u kojima se prožima bluz, rok, fank, pop, džez, pa čak i klasika. U aprilu 2007. bend odlazi na turneju u Hrvatsku i Sloveniju. Svirkama u Zagrebu, Osijeku, Kopru, Ljubljani i Celju Šinobusi dobijaju nove poklonike i uz pomoć spretnog vozača Lacija, živi i zdravi se vraćaju u Srbiju sa odličnim kritikama. U prvoj polovini 2007. godine sa bendom često nastupa i Zorica Milenković – Zoka kao glavni i prateći vokal. Šinobusi su, zajedno sa Zokom, nastupili i na EXIT 07 festivalu na Fusion bini gde su promovisali svoj najnoviji album.

Dana 04.12.2007. zvanično je objavljen drugi album “U pravcu jablanova” od strane izdavačke kuće PGP RTS iz Beograda. Snimljen je i spot za obradu starog šlagera “Čamac na Tisi” Darka Kraljića u produkciji studija Altertise iz Novog Sada. Režiser spota je Miloš Pušić. Spot se prikazivao na MTV Adrija, a na beogradskoj MTS televiziji se zadržao na top listi sedam nedelja. Nedugo zatim 15. decembra 2007. održana je promocija albuma u prepunom Studiju M u Novom Sadu. Na ovom koncertu se pojavilo i desetak gostujućih muzičara i umetnika među kojima i flamenko grupa “La Sed Gitana”.

U toku 2007. bend je imao oko 70 nastupa po klubovima i festivalima širom Srbije i Balkana. Velike bine Šinobusi su imali čast deliti sa grupama kao što su Partibrejkers, Yu grupa, Van Gogh, Orthodoks Celt, Rambo Amadeus, Jovan Maljoković Balkan Salsa Bend itd. Šinobusi se pojavljuju i na kompilaciji „Neki noviji klinci i…” koja je takodje objavljena za izdavacku kucu PGP RTS u decembru 2007, na kojoj 21 novosadski bend obradjuje pesme kantautora Đorđa Balaševića. Šinobusi su obradili pesmu „Život je more” u bluz – flamenko formi, a prateće vokale je pevala Zoka.

U aprilu 2008. Šinobusi odlaze na drugu turneju po Sloveniji gde sviraju u Kopru, Pivci, Ljubljani, Postojni i u Škofja Loki. U maju je snimljen i drugi spot za naslovnu numeru “U pravcu jablanova”, takođe u produkciji studija Altertise. U ovom, kao i u predhodnom spotu, se pojavljuje Nataša Kerac. U septembru Šinobusi učestvuju na Festivalu moderne tamburaške muzike na Petrovaradinskoj tvrđavi gde sa pesmom “Svitac” ulaze u finale. Istog meseca sviraju na Festivalu uličnih svirača u Novom sadu, a u oktobru na Festivalu šverca kulture u Segedinu i Subotici. U novembru iste godine odlaze na treću slovenačku turneju.

U maju 2009. godine Šinobusi počinju snimanje trećeg albuma, takođe u studiju Do Re Mi u Novom Sadu. Producent albuma je Petar Jelić (Yu Grupa) koji je na albumu svirao električne i akustične gitare i pevao prateće vokale. Istog meseca sviraju na In Wires festivalu u Užicu i na Blok Rock Festu u Novom Sadu, a u avgustu na festivalu Spirit of Burgas u Bugarskoj. U septembru učestvuju na festivalu Jelen Pivo Live u SKC-u u Beogradu, a u novembru kao predgrupa Ani Popović na 8. bluz i džez festivalu u Kikindi. 28.03.2010. je objavljen album “Vagon za provetravanje tunela”, ponovo za izdavačku kuću PGP RTS. Tog dana je i održana koncertna promocija albuma u novosadskom Studiju M. Snimljen je spot za prvi singl Super bejbe koji provodi nekoliko nedelja na Jelen Top 10 listi na televiziji B92. Sledi promotivna turneja na kojoj Šinobusi sviraju u Sloveniji i na 1st International Zagreb Blues Festu u klubu Močvara. U junu pesma Mirna Bačka /uživo sa promocije iz studija M/ zauzima prvo mesto na popularnoj Gruvanje top listi na televiziji Vojvodine. Krajem istog meseca bend nastupa na IX beogradskom bluz festivalu Blues Stock 2010. na hipodromu u Beogradu.

Šinobusi su:

Milan Korać [vokal / gitara]
Predrag Dmitrović [bas gitara]
Đorđe Bubnjević [bubnjevi]
Nenad Patković [gitara / vokal]
Željko Đurđevac-Žiksa [usna harmonika]

Diskografija:

Nekad jurimo kroz polja, a nekad stojimo u stanicama [City Records / 2005.]
U pravcu jablanova [PGP RTS / 2007.]
Vagon za provetravanje tunela [PGP RTS / 2010.]

Video: Super bejbe

http://www.shinobusi.com
http://www.myspace.com/shinobusi

Pjesmu mozete cuti ovdje [ispod], dok sajt mozete posjetiti putem adrese: http://www.azrashabit.com

Download: Azra’s Habit – 2010 – Dindirli

Bio sam protiv prvog prosvjeda studenata koji su tražili besplatno visoko školovanje za svih. Bio sam donekle i protiv načina na koji su to pokušali ostvariti ( iako je on bio miran i uvelike hvaljen u medijima ). Bio sam apsolutno protiv drugog prosvjeda studenata u kojem su tražili isto na isti način nimalo ne ˝evoluirajući˝ od predhodnog puta koji im je trebao otvoriti oči i natjerati ih da idući prosvjed bude bolji i konkretniji ( pogotovo zato što su dobili silnu pozitivnu pažnju medija i javnosti uopće ). I bio sam donekle zadovoljan što zahtjev za besplatnim školovanjem nije u potpunosti uspio ( iako bi i meni koristilo da studiram za kikiriki ), jer ipak fakulteti trebaju od nečega živjeti, nabavljati materijale u knjižnice, opremati učionice i na kraju krajeva plaćati kvalitetne profesore ( koji sigurno nisu jeftini ) da nam na fakultetima ne bi predavali čistači ili konobari iz kantine ( uza svo dužno poštovanje i prema jednima i drugima ) samo zato što su oni jedino što si fakultet može priuštiti.

Međutim, najava kako će prva godina studija biti besplatna svima, a plaćanje ostalih ovisiti će o uspjehu i sposobnosti studenata nešto je što se ne može prihvatiti i čemu treba stati na kraj prije nego je zapravo i počelo. Znam da predhodna rečenica zvuči pomalo luda. Naravno da bi uspjeh i sposobnost studenata trebala određivati hoće li ili neće plaćati studij, ali nikako na način na koji se naplata namjerava vršiti, a to je prema ostvarenim ECTS bodovima. Naime, ideja je da se svaki preneseni ECTS bod ( dakle jedan –dva neriješena ispita, negdje i više ovisno o fakultetu ) u višu godinu naplaćuje sa minimalno 300 kuna, a odluku o cijeni ECTS bodova donose sami fakulteti. Što to točno znači? Uzet ću primjer pravnog fakulteta u Rijeci koji, prema mome mišljenju, ima najbolji model naplate.

Samo bogati na fakultete…

Tko upiše studij besplatno ( na osnovu rezultata prijemnog ispita i uspjeha u srednjoj školi ) i sve godine polaže redovito ( uz mogućnost jednog ˝kiksa˝ ) ima školovanje potpuno besplatno. Onaj tko ˝kiksa˝ dva ili više puta, gubi povlašteni status i postaje student za osobne potrebe ili, drugim riječima, student koji plaća studij. Idealan model koji nagrađuje studente koji su redoviti, a kažnjava one koji to nisu. Uvjet za upis u višu godinu je ostvarenih 50 od 60 ECTS bodova. Drugim riječima, to znači da je moguće prenijeti jedan veći ispit ( poput rimskog ili građanskog prava ) ili dva manja ovisno o bodovima koje nose. Prema novom sustavu, studenti koji redovito polažu godine ( jer 50 ostvarenih ECTS bodova jest položena godina ) sada bi sa besplatnog studija prelazili na studij koji se plaća kako bi zapravo bili kažnjeni zato što su redovni i uspješni.

Uzmimo za primjer da student prenese samo jedan veći predmet koji nosi 8 ECTS bodova, značilo bi da iduće godine mora fakultetu isplatiti minimalno 2400 kuna ( i to pod predpostavkom da će jedan ECTS bod koštati minimalnih 300 kuna što je vrlo malo vjerojatno imajući na umu da se u Osijeku plaća više od 900 kuna ). A zamislite da, nedajbože, padnete godinu i od 60 ECTS-a ostvarite ˝samo˝ 30. Iduće biste godine morali platiti minimalno 9000 kuna u odnosu na sadašnjih 2750 kuna ( ponavljanje godine plaća se duplo manje od redovne ). A da tome ne pridodajemo troškove smještaja, hrane i općenito života koje najčešće roditelji moraju izdvajati za svoju djecu koja ne studiraju u mjestu svojeg stalnog prebivališta. Ovakav sustav naplate neće škoditi tamo nekum Kerumićima, Todorićima ili malim Mamićima, ali što je sa svima ostalima?

Seve zaboravila na studente?

Sindikati koji se sada svim silama bore protiv izmjena Zakona o radu i koji su spretno i mudro ˝iskoristili˝ studente kada su im trebali, sada o situaciji studenata šute. Prekidi pregovora sa Vladom i oštre polemike preko medija valjda su jedino što ih u ovom trenutku pokreće. ˝Zainatimo se Jadranki, a studenti nek se snađu kako znaju˝ – tako nekako bi se moglo rezimirati njihovo ponašanje. Ali, trebali bi razmišljati koja je svrha borbe protiv izmjene ZOR-a ako se sutra on neće moći primjenjivati na nikoga pošto će fakultete moći plaćati samo odabrani ( dakle rijetki ), a kako je sve krenulo nizbrdo ne bih se čudio da se ideja o naplati ECTS bodova nekako prenese i na naplatu osnovne i srednje škole. I što onda? Imati ćemo izmjenjeni ZOR prema željama sindikata, a sjedit’ ćemo doma bez kvalifikacija, novaca i bilo kakvih mogućnosti za osiguravanjem vlastitih života. Dok Severina bude držala nadahnute govore koji nemaju veze sa mozgom naši će roditelji dizati kredite i živjeti na rubu egzistencije kako bi svojoj djeci plaćali studij. Jebeš referendum!

Težimo Europi, težimo i često se hvalimo kako smo zemlja znanja. Pitam se što se konkretno može pozitivno učiniti ovakvom odredbom? Umjesto zemlje znanja postajati ćemo sve više i više zemlja podobnih ( kao da to već sada nismo dovoljno ) koji imaju šuške ( zarađene na ovaj ili onaj način ) i koji će krojiti čitavu budućnost svih nas. Zastanite malo i upitajte se kuda ova zemlja ide? Sindikati pozivaju ljude da spase radnike, a mišljenja sam da oni zapravo samo žele stvoriti dojam kako rade ono što se od njih očekuje. Par prepirki i teških riječi upućenih premijerki i ministrima, nekoliko unaprijed naučenih parola, angažiranje nekolicine kvazi celebritya i njihov cilj je postignut. Stolice su im sačuvane, a radnike i buduće radnike ( studente i učenike ), generalno gledano – ‘ko jebe!

Kakvo društvo želimo biti?

Nadalje, sama ideja o naplati studija kroz određivanje cijene ECTS boda mi djeluje poput igre male djece. Znate ono kad se jedno dijete želi igrati s autićima drugog, a ovaj mu to neda. Pa u čitavu priču uđe mama pokušavajući smiriti situaciju, a to se ne sviđa ni jednome ni drugome. I čim mama ode onaj isti ipak uzme autić, a drugi da mu se osveti odluči uzeti čak dva njegova autića. Tako nekako izgleda i ova priča sa naplatom. Studenti su se htjeli igrati sa autićem fakulteta ( tražeći besplatno školovanje ), fakulteti su zaplakali, uletila je mama ( ili ministar znanosti, obrazovanja i sporta ), nakratko ih primirila pa otišla. Nakon maminog odlaska studenti opet žele autić fakulteta, pa im fakultet vraća uzimanjem dva njihova autića ( ili drugim riječima, besramnom naplatom studiranja ).

Na žalost, ovo nije šala i ovo nije mala stvar. Svi se dižu na noge protiv smanjena pristojbe za HRT, a lagano šute kada je riječ o onima koji će taj isti HRT možda sutra spasiti. Već smo dvadeset godina zemlja koja gleda samo ispred nosa, možda je konačno vrijeme da pogledamo i malo dalje?

P.S. Naravno da uvijek postoji mogućnost da svi studenti daju baš sve ispite u savršenom roku i tako izbjegnu plaćanje, ali volio bih vidjeti one koji se vole baviti statistikom da ˝pročeprkaju˝ malo po rezultatima studenata na fakultetima i izbroje koliki je postotak onih koji su savršeni ˝šezdesetobodaši˝, a koliki svih ostalih. To nije poticanje na društvo znanja, već potpuno suprotno – želja da se stvori nisko školovano društvo podložno manipulacijama i nesmetanom upravljanju njima poput ovcama. Želimo li to uistinu?

Piše: Alen Bećirović [alen_becirovic@hotmail.com]